Našički park

Smatra se da je našički perivoj i danas jedan od najvrjednijih primjera parkovne arhitekture Slavonije i cijele Hrvatske. Njegove su vrijednosti prepoznate odmah nakon Drugoga svjetskog rata, pa je prvi puta zakonski zaštićen već 1949. godine. Iako je ovaj veliki perivoj uz dva dvorca obitelji Pejačević, na površini oko 34,5 hektara, danas osiromašen za brojne sadržaje, možemo istaknuti slavonski hrast lužnjak. Upravo je na području nizinske šume hrasta lužnjaka u dolini toka Našičke rijeke od druge polovice 19. stoljeća organiziran veliki dio našičkog perivoja, pa se u tome dijelu može vidjeti ne samo kako je nekada izgledao šumoviti dio Slavonije, već se možemo diviti i posebno velikim i vrijednim primjercima hrastova, starima i nekoliko stotina godina. Perivoj uz hrastove posjeduje i brojne druge vrste drveća i grmlja, pa je stoga njegova botanička i dendrološka raznolikost iznimna. Uz autohtone vrste, koje na ovome području prirodno rastu, Pejačevići su u perivoj unijeli i brojne alohtone vrste, od kojih i mnoge egzote, a u svom su stakleniku (koji je srušen nakon Drugoga svjetskog rata) uzgajali i njegovali cvijeće i drugi biljni materijal, posebno ukrasne palme, citruse i banane, koje su tijekom ljetnih mjeseci ukrašavale prostore interijera i eksterijera dvoraca obitelji Pejačević. U perivoju su rasli i primjerci mamutovca, ginka, gimnoklada, katalpe, paulovnije, trnovca, borova, smreka, tisa, divljega kestena, lipa, platana, bijele topole, javora, grabova i ostaloga drveća. Kroz perivoj su se protezale brojne šetnice, a s obzirom da je u drugoj polovici 19. stoljeća bio uređen u duhu romantizma, slijedio je načela tzv. engleskog pejsažnog perivoja, pa su staze većinom bile vijugave, slijedile su nagibe terena, prolazeći duž manjih i većih livada i šumaraka. Nekoliko šetnica kroz perivoj su ipak zasnovane pravocrtno, među kojima se ističe šetnica u smjeru sjever-jug, koja prolazi imaginarnom osi perivoja u odnosu na stariji dvorac i nekadašnju pustaru Šipovac, ekonomiju obitelji Pejačević, a danas prigradsko naselje. Šetnice na nekoliko mjesta manjim mostovima prelaze preko kanala i odvodnih jaraka, a veći su mostovi izgrađeni na Našičkoj rijeci. 

Valpovački park

Valpovački perivoj stručnjaci ubrajaju među najznačajnije povijesne perivoje kontinentalne Hrvatske. Nastao je kao parkovni prostor dvorca s kojim čini jedinstvenu i nedjeljivu cjelinu. Početkom 19. stoljeća dio nekadašnje barokne park-šume i lovišta Zvjerinjak preoblikovan je u prostrani pejzažni perivoj koji se na oko 25 hektara ljevkasto širi od dvorca prema jugu. Dvije osobite vrijednosti ovog perivoja su: barokno oblikovanje krajolika 18. stoljeća sa zvjezdastim raskrižjem u park-šumi lovišta Zvjerinjak, čiji se tragovi i danas naziru, te u izvornom obliku očuvan pejsažni perivoj engleskog tipa s prostranim livadama i vidicima. U sklopu parka nalazi se i barokno-klasicistički dvorac Prandau-Normann u Valpovu, sagrađen dvadesetih godina 18. st. na ostacima obrambene utvrde, sa svojom pročelnom palačom i dva krila koja su povezana sa srednjovjekovnom obrambenom kulom i dvorskom kapelicom, neizostavan je segment svakog posjeta gradu. Njegova očuvanost cjeline i povijesna slojevitost utvrde – dvorca stavlja valpovački dvorac po kategorizaciji među tri najvrjednija dvorca u Hrvatskoj.